Skupina djece koja tijekom razvoja pokazuju kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju, dok su ostala razvojna područja uredno razvijena (kognitivni razvoj, motorički razvoj, uredan sluh i slušna obrada), u engleskoj literaturi poznati su kao „late talker’s“ , a na našem govornom području koristi se hrvatska inačica „kasni govornici“.
Prema razvojnim miljokazima, prva riječ sa značenjem javlja se između 10. i 15. mjeseca života djeteta. Oko 18. mjeseca života većina djece koristi 50-ak riječi sa značenjem. Prvi dvočlani iskazi se javljaju između 20. i 24. mjeseca života djeteta. Djeca koja pokazuju kašnjenje u ranom jezičnom razvoju zapravo slijede opisani tijek razvoja govora, ali je tempo usporen.
Zašto neka djeca kasne u govorno-jezičnom razvoju?
Brojna istraživanja nisu uspjela pronaći odgovor na ovo pitanje. Veliki broj trenutnih istraživanja usmjereno je na ulogu genetike.
Hoće li kasni govornici sustići svoje vršnjake?
Istraživanja pokazuju da velik broj djece koja pokazuju kašnjenje u ranom govorno-jezičnom razvoju, do treće godine života zaista i sustignu svoje vršnjake. Engleski pojam „late bloomers“ koristi se za djecu koja kasne u govorno-jezičnom razvoju, ali uspiju dostići vršnjake u ranoj predškolskoj ili kasnijoj predškolskoj dobi. Prema istraživanjima 30-40% djece koja pripadaju skupini kasnih govornika i nakon treće godine života pokazuju odstupanja od urednog govorno-jezičnog razvoja.
Možemo li predvidjeti hoće li dijete sustići vršnjake ili će i nakon treće godine života pokazivati kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju?
U ovome trenutnu ne postoje sigurni pokazatelji uz pomoć kojih možemo predvidjeti hoće li dijete sustići vršnjake. Kada je riječ o govorno-jezičnom razvoju upravo ovo pitanje predstavlja veliki izazov za znanstvenike. Istraživanja ukazuju na neke pokazatelje koji mogu upućivati na to da će dijete pokazivati odstupanja jezičnog razvoja i nakon treće godine života. Rizik za kašnjenje veći je kod dječaka i/ili onih koji imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu kašnjenja u jezično-govornom razvoju, kao i prisustvo nekih perinatalnih faktora koji mogu biti rizični za kašnjenje u jezično-govornom razvoju. Mnoga istraživanja navode i kašnjenje s fazom brbljanja te smanjenu učestalost i kompleksnost brbljanja, korištenje gesti, ograničeni fonološki inventar, korištenje pojednostavljenih slogovnih struktura, ograničena/smanjena imitacija riječi, izostanak simboličke igre, smanjena interakcija s vršnjacima, smanjeni opseg vokabulara u kojem često dominiraju imenice.
Koja su obilježja kasnog govorno-jezičnog razvoja djece koja sustignu vršnjake u jezičnom razvoju?
Istraživanja pokazuju da djeca koja su pokazivala kašnjenje govorno-jezičnog razvoja u ranoj dobi, na jezičnim testovima u školskoj dobi ipak pokazuju nešto slabije rezultate u odnosu na djecu urednog ranog jezičnog razvoja. Najčešće imaju slabije razvijen vokabular, slabije razvijene vještine rane pismenosti te su često prisutne teškoće s čitanjem i pisanjem. Zbog ove činjenice važno je kontinuirano logopedsko praćenje djece koja su pokazivala kašnjenje u ranom govorno-jezičnom razvoju. Ne samo one djece koja i nakon treće godine života pokazuju odstupanja od urednog govorno-jezičnog razvoja.
Može li rana intervencija pomoći?
Postoji velika potreba za ranim uključivanjem djece u rehabilitacijske procese jer na taj način potičemo razvoj govorno-jezičnih vještina, ali i ostalih vještina koje su povezane s govorno-jezičnim razvojem (potičemo razvoj vještina rane pismenosti, izvršnih funkcija, socijalne vještine). Ako roditelji uoče da dijete ne prati razvojne miljokaze, potrebno je potražiti logopedsku pomoć.
